Zašto planinariti ?


Planinarenje nije samo besciljno hodanje brdima (kako nekima izgleda) ili osvajanje vrhova. Planinarenje je i nacin i stil života, citav niz aktivnosti koje nam omogucavaju ljepši, zdraviji i ispunjeniji život. Potrebno je samo promijeniti navike i odreci se zadimljenih kafica i sjedenja uz televizor i - vratiti se Prirodi i Planini. Za uzvrat dobivate dinamicne vikende, kretanje na svježem zraku, "punjenje baterija", bolju zdravstvenu kondiciju, nova poznanstva i druženja, rekreaciju u ugodnom društvu, slikovite izlete s posjetom mnogim nepoznatim kutcima, prelijepe gorske vizualne doživljaje, slikovite motive za Vaš foto aparat .

 O p r e m a

Oprema za planinara ima zivotno znacenje, nije svejedno kakvog je kvaliteta i koliko se brinemo o njoj. Najproblematicniji dio opreme su cipele. Sve vrste cipela propustaju vodu, neke prije, neke kasnije, osim plasticnih koje su i predvidjene za hodanje u zimskim uslovima. Kozne cipele treba pripremiti prije odlaska, ali ne sa obicnim kremama, jer su sastavljene od parafina koji brzo ispada iz pora, vec sa specijalnim kremama: fokina mast, govedji loj, riblje ulje (jekoderm),vazelin itd. Treba ih mazati vise puta i ostavljati u toploj sredini kako bi se krema sasvim upila. Uopste, ako cipele ne koristimo cesto treba ih povremeno mazati, jer koza vremenom gubi masnocu.

Ukoliko nam se desi da hodamo po promrzlom i suhom snijegu imacemo suhe noge, ali je najcesce obrnut slucaj. Kako se tada spasiti od mokre obuce - skoro nikako, ali postoji nekoliko nacina da to ublazimo. Najprostije je da noge sa suvim carapama uvucemo u najlon kese pa u mokre cipale. Pri tome treba paziti da se najlon kesa ne pocjepa. Tako cemo posle par sati hoda imati vlazne (od znoja) i tople noge - sto je vec bolje. U slucju da ostanemo bez suhih carapa, mogu se koristiti novine, koje se pazljivo obmotaju oko stopala. Preko njih se obuce mokra carapa i sve to stavi u najlon kesu, a zatim pazljivo obuce cipela. Ovo rjesenje je privremeno jer se vlazne novine brzo pretvore u kasu i grudve te tada treba ocistiti carape od njih, jer mogu da stvore zuljeve. Potom ponoviti postupak. Ukoliko cipele ostavimo van vrece bice ujutro smrznute, mokre i skraticemo im vjek trajanja, jer se u porama stvara led koji ih ukrucuje. Vrlo je neprijatno hodati sa ledenim tabanima koji ce se zagrijati tek posle nekoliko sati hoda. Ne treba zaboraviti da se cipele (mokre ili suhe) napunjene novinama nocu drze u vreci za spavanje. Barem ce se djelimicno osusiti, nece se zalediti, pa ujutro necemo trositi vreme i plin da bismo ih otopili. Pri hodanju po snijegu kristali leda skidaju sa koze svu masnocu pa ih treba ujutro, prije polaska na turu namazati rastopljenim voskom, koji popuni pore na kozi i sprecava prodor vlaznog snijega tj. vode. Posle par sati hoda po snijegu budite sigurni da je sav vosak skinut sa koze.

Pored toga sto svi ucesnici nose cepine i dereze grupa treba da nosi barem jednu lopatu za snijeg, koja se lako nasadjuje na standardni zavrsetak cepina. Lopata od aluminijuma se moze i napraviti u domacoj radinosti od tankog celicnog lima. Lopata je nezamjenljiva pri izradi mjesta za bivakovanje i sjecenje ledenih blokova. Cepin, jako vazna alatka u planini treba da je ispravan. Posebno treba obratiti paznju na ispravnost gurtne za ruku i donje navrtka koja sprecava ispadanje gurtne. Gumena obloga drske cepina treba da ima potrebnu duzinu. Dereze su odlicno pomagalo i bez njih je tesko ili skoro nemoguce kretanje po zaledjenim povrsinama. Po potrebi se siljci ostre, a treba obratiti paznju na ispravnost gurtni kojima se pricvrscuju za cipele. Najvecu paznju treba posvetiti najsitnijem dijelu, navrtki koja spaja dva dijela dereze. Ukoliko je istrosena treba je obavezno zamjeniti, jer ona prva otkazuje u nekom kriticnom trenutku.

Preporucljivo je nositi krplje, koje umnogome olaksavaju kretanje po tek palom snijegu. Nemaju neku tezinu, lako se montiraju. Uvjek nositi dva para rukavica, jer kada se jedan par navlazi ili pocjepa, kao da ih nemate. Ruke mogu lako da promrznu u mokrim rukavicama. Da se to ne bi desilo, efikasno moze da posluzi par tanjih carapa.Nije preporucljivo nositi kozne, vunene ili pamucne rukavice, jer se lako nakvase. Najbolje je imati skijaske rukavice vezane uzicom koja se provlaci kroz rukave, nesto sto smo imali kad' smo bili mali - da ne bi izgubili rukavice.

Za izlete

1.      Plati članarinu za tekuću godinu - pomozi skromnim prilogom svoje planinarsko društvo.

2.      Saslušaj pažljivo informacije o narednom izletu - prijavi se za izlet uplatom akontacije.

3.      Ukoliko si spriječen višom silom, blagovremeno odjavi svoje učešće na izletu - viša sila nije "najava kiše za dane vikenda"!

4.      Prije izleta izvrši sve novčane obaveze prema organizatoru izleta.

5.      Poštuj zakazane termine dolazaci pet minuta ranije na dogovoreno mjesto.

6.      Pažljivo slušaj uputstva vođe izleta i izvršavaj ih!

7.      U domu ne izvoljevaj - na turi ne zanovetaj!

8.      Ako ne možeš da pomogneš - ne odmaži!

9.      Sve primedbe i prijedloge saopšti prvo vođi izleta - nasamo.

10.  Zamjerke na organizaciju izleta podnesi Upravnom odboru društva u pisanoj formi.

Na pješackoj turi

1.      Raspitaj se kod iskusnih učesnika o dužini i kvalitetu staze na koju krečeš.

2.      Obuča ne smije da ugrožava noge, a ostalo kako hoćeš.

3.      Uvek ponesi i za kišu i za sunce - ili trpi!

4.      Ponesi da nudiš, a ne da tražiš.

5.      Razmisli kada krečeš na turu - uglavnom nema povratka ...

6.      Na stazi neka ti je vođa ture uvijek u vidnom polju.

7.      Ako si u mogućnosti, budi od pomoći slabijima.

8.      Uživaj u prirodi i pusti druge da uživaju.

9.      Ne beri biljke (cvijeće), ako već moraš - ne čupaj.

10.  Na kraju pješačenja ipak uzmi aspirin.

Noćenje na planini

UVOD

Sve je manje pohoda u planinu na kojima se planira logorovanje ili bivakovanje, a sve se vise izvode turisticke akcije iz nasih planinarskih Drustava. Pretpostavlja se da u mnogim Društvima nije nikad bila izvedena akcija sa planiranim nocenjem u planini. Sam pomen bivakovanja kod mnogih izaziva zgrazavanje ... bube, pauci, mravi.... Niko tim jadnim planinarima nije rekao da se akcije izvode u prirodi! Mnogi clanovi na neke lijepe izlete ne idu jer tamo nema kupatila, fena, tople vode, pegle, i makar bilo predvidjeno spavanje u domu, odustaju na sam pomen vrece za spavanje. Nase cudjenje potice od neznanja i konformizma, sto je proisteklo iz lose postavljenih osnova planinarstva i sto ga mnogi poistovecuju sa jeftinim boravkom u nekom hotelu, posjetama istorijskih spomenicima i dobrim provodom u lokalnoj kafani.

Tako je poslednjih godina logorovanje i bivakovanje sasvim zamrlo i jedino ga upraznjavaju alpinisti i grupe planinara sa vecim iskustvom u kretanju po planini.. Ima ih u svim Drustvima i povremeno se moce cuti i citati o njihovim akcijama. To su cudaci kojima je zamorno da se vracaju u dom ili hotel, vec ostaju na terenu. Prospavavsi noc pod vedrim nebom, sveci i odmorni ujutro izvode uspone na udaljene vrhove, koji nisu za dana dostupni iz doma (hotela) i postedjeni su od povratka po sumraku ili nocu, sto moze biti opasno.

Da bas sve nije ovako, govori i cinjenica da se sve vise mladih ljudi pojavljuje ljeti na lokaciji Igman-Bjelasnica, kao jednom od atraktivnih mjesta ya hodanje, a zalaze i u druge visoke planine, bez posredstva vodica koji vecinom smrde na novac. Mladi vole da istrazuju i odmjere svoje snage u prilagodjavanju, te tako postaju pravi ljubitelji planina.

Bivakovanje daje planinaru neponovljiv utisak slobode i kompletnog sklada sa prirodom. Divan je osjecaj da zavisimo samo od vlastite pripremljenosti za takav boravak i da se mozemo zaustaviti i prespavati na svakom mestu koje ispunjava neke osnovne uslove ( blizina vode itd.) i koje nam se dopada.

Bivakovanje kao nacin boravka u planini moze biti planiran, ali se moze desiti da grupa ili pojedinac budu primorani da neplanirano provedu noc na otvorenom. Sta tada uraditi? Oni bez iskustva ce se lose provesti i u najsrecnijim okolnostima bice neispavani, umorni, gladni i zedni. Pa zasto se ne pripremiti za ovakav slucaj, koji moze realno da se desi posjetiocu visokih planina?

1. NOCENJE U LJETNJIM USLOVIMA

Uopste, u pripreme za neko ozbiljno planinarenje podrazumeva se: citanje literature o lokaciji (ako je ima), kontakt sa osobama koje su skoro bile na lokaciji (sto je najcesci slucaj), procjena objektivnih opasnosti, pripremanje licne i tehnicke opreme, izbor mjesta za slucaj bivakovanja (na karti), izbor hrane, kondicione pripreme, itd. Sve ove radnje se rade istovremeno, sve su podjednako vazne, a svaki propust se skupo placa u planini. A noc u planini na otvorenom je nesto posebno i treba ga svakako dozivjeti.

P r i p r e m e

Ovde nece biti rijeci o postavljanju satora u ljetnjim uslovima, jer to svaki planinar treba da zna. Svake godine se izvodi Slet planinarskih drustava gde je glavna tacka postavljanje satora, a o upucenosti clanstva brine i Planinarski Savez BiH preko koga se organizuju planinarske skole u Drustvima . Tu je i skolovan kadar - profesionalni vodici izleta i pohoda koji pijre akcija organizuju osposobljavanje clanstva.

Pripreme za nocenje u planini su malo drugacija od onih u objektima. Treba dobro pregledati licnu opremu. Posle zadnjeg izleta je trebalo oprati vrecu za spavanje (ako je neophodno), pregledati bivak-vrecu i zakrpiti pocepano. Ovo vazi i za ranac, jaknu i pantalone. Treba poneti dovoljnu kolicinu novina, najlon kesa, sveca, sibice i ulocaka za bateriju. Sator (ako se nosi) treba dobro pregledati i poderotine zalijepiti. Vaznu ulogu stabilnosti satora cine i konopci koji daju formu satoru, pa ostecene treba zamijeniti. Uvijek provjeriti kolicinu klinova.

Paralelno teku i pripreme organizma za napore. Na prvom mestu je priprema misica tj. fizicka kondicija kao preduslov za uspesno bavljenje planinarstvom. Ne moze se iz fotelje direktno ici u planinu mada to mnogi praktikuju pa posle i oni i vodja imaju probleme. Na drugom mjestu je priprema organizma za boravak u prirodi, jer svi znamo da tamo vaze druga pravila od onih u urbanoj sredini. Potrebno je pripremiti kozu koja je najvise izlozena promjenama (vjetar,sunce, kisa). Desetak dana pre izvodjenja akcije konzumirati namirnice bogate vitaminima D , E, C i B uz sto cesce mazanje hidratantnim kremama izlozene djelove tela. Obavezno ponijeti zastitne naocare sa UV filtracijom i zastitnu kremu sa faktorom 6-12. Napomena : faktor 6 znaci da smo zasticeni od negativnog dejstva suncevih zraka 60 minuta i da se posle tog vremena treba ponovo namazati.

  Svima je jasno da treba imati lak i vodonepropustan sator. Ukoliko sator propusta vodu postoji nekoliko nacina da se to ne desi. Mogu se koristiti sredstva za impregnaciju ili se moze upotrebi komad najlona za pokrivanje satora. Ovo je teze resenje, treba nositi sator i najlon. Pored poznatih i namjenjenih sredstava za impregnaciju, kao privremeno rjesenje je mazanje mesta, gde sator propusta, vodenim rastvorom burovih tableta. Treba ih imati u priboru za prvu pomoc u slucaju uganuca i slicnih povreda. Bolje rjesenje je napraviti od komada najlona sator koji se podize pomocu ski-palica ili dvije grane. Komad najlona dimenzija 2.5 x 3.5 m moze rjesiti problem za dvije osobe. Na skrojenom komadu najlona se naprave rupe (sprecava cijepanje) sa komadom zagrijanog metala, ili zarom cigarete koje se obrube supljim nitnama za ciradu (slika 1.) . U nedostatku nitni moze se nalijepiti po parce siroke selotejp trake. Ovakav sator (do 1 kg) se lako postavlja, bez dna je pa moce imati razlicite visine. Zahtijeva zabijanje klinova ili postavljanje kamenja radi zastite od udara vjetra. Odlicna je zastita od kise, termostabilan je, i jedino se ne preporucuje na snijegu i ljeti na moru. Kroz njega se lijepo vide zvijezde.. Ukoliko nema mjesta za njegovo postavljanje moze se upotrebiti kao prekrivac preko vise vreca, a za vrijeme pjesacke ture u slucaju kise, pod njim se moce skloniti vise ljudi.

Uredjenje mesta za bivakovanje je vazno ukoliko se boravi vise dana na istoj lokaciji. Mjesto treba da je zasticeno od vjetra i moguce kise. Ukoliko se boravi u sumi uslovi su ispunjeni. Bitno je odabrati mjesto gde se ne sliva voda i nikako ne birati udubljenja. Ako se bivakuje na stjenovitom tlu treba prije mraka potraziti mjesto zasticeno od kamenih odrona, bujica i vjetra. Obicno su to potkapine, koje nam daju iluziju "krova nad glavom". Mjesto se poravna i naspe sitnom drobinom i obavezno zastititi od vjetra izradom podzida jer nocni povjetarac moze biti jako hladan. Treba spavati u bivak-vreci ili se pokriti najlonom uz obavezno stavljanje kape. Ovako se stitimo od prehlade. Pri kretanju po kraskom terenu skloniste za noc treba potraziti u vrtacama, koje se ne preporucuju ukoliko postoji nagovestaj kise jer se tada brzo napune vodom.

  Znaci dolazećeg ljepog vremena:

Znaci nastupanja loseg vremena:

Ishrana :

Najteze je nekoga savjetovati koju hranu da stavi u ranac. Ukusi su nam razliciti, a to je pitanje osnovne zivotne potrebe. Obicno se prilagodjavamo uslovima koje nam namece planiran uspon i godisnje doba, a tezak ranac ogranicava kretanje i uzrokuje vise izgubljene energije. Zato treba izabrati kvalitetnu a samim tim i manju kolicinu hrane koja ce biti neophodna. Nikad ne treba nositi hranu koja vec nije probana u kucnim uslovima. Preporuka je da se nosi sto raznovrsnija hrana, koja nije ono sto najvise volimo da jedemo, vec ona iz koje ce nas organizam izvuci maksimum energije. Da se podsjetimo, postoje tri osnovna oblika od kojih su izgradjene namirnice: belancevine, ugljeni hidrati i masti. Tu spadaju i minerali i vitamini.

Dnevna potreba planinara bi ovako izgledala: zitarice 35%, mljecni proizvodi 15%, meso 10%, masti 15%, povrce 12%, voce 10% i seceri 3% od ukupne kolicine hrane.

Dnevnu kolicinu hrane treba ovako rasporediti: dorucak 10%, uzina 20%, rucak 30% i vecera 40% od ukupne dnevne kolicine hrane.

Voda ima najvazniju ulogu ne samo u ishrani, nego za odrzavanje vitalnih funkcija organizma. Svi znamo kako nam je tesko kada pri kraju ture ostanemo sa praznom cuturom. Na prvom izvoru se osjecamo  bogovski kada nam ta dragocena tecnost klizne u vrelo grlo. Tek posle mislimo na pivo i ostale civilizaciske proizvode. Samo voda gasi zedj ! Kvalitet vode na terenu je razlicit od one iz slavine i prvenstveno se razlikuje po hemiskom sastavu jer je razlicit stepen mineralizacije kao posljedice rastvaranja stijena podzemnim vodama. Posto su nase planine pretezno sastavljene od krecnjacko-dolomitskih partija to ukazuje da cemo na terenu najcesce naici na mekane vode sa malom kolicinom minerala. Kvalitetne vode nalazimo u blizini naselja. To su obicno kaptirani izvori, ogradjeni ili uredjeni. Nikako ne uzimati vodu iz izvora koji su nadmorski ispod staja ili seoskih WC-a ma kako je mjestani hvalili (opasnost od tifusa). Nikako ne uzimati vodu iz sumnjivih izvora na livadi , u sumi, ako je postojala mogucnost da je zagadjen od stoke (opasnost od pantljicare, metilja).

Bjelancevine su gradivne materije i rezervni energetski izvor. Sadrze ih meso, mlijeko, jaja, sirevi i niz drugih namirnica. Za planinarenje bi trebalo da ih ima u hrani oko 15% . Ugljeni hidrati su energetske materije sastavljene od vise vrsta secera, skroba i celuloze. U organizmu se brzo razgradjuju i osloba|aju energiju osim celuloze koja potpomaze varenje. Udio ugljenih hidrata u ishrani planinara na akciji treba da bude oko 55%. Masti su i gradivne i energetske materije i dnevne potrebe planinare treba sa du oko 15%. U najvaznije minerale ubrajaju se zeljezo, kalijum, kalcijum, i so. Vitamini: C , D, E i kompleks vitamina V su jako vazni za pravilnu razmjenu materija u procesu metabolizma, koji je na planini jako ubrzan.

Zitarice koje se najcesce nose su: hljeb, dvopek, makaroni, griz od kukuruznog i psenicnog brasna, pirinac, razne vrste keksa, itd. Od zitarica najzastupljeniji je hljeb, ciju kolicinu treba pazljivo planirati. Nikako ne nositi hljeb koji se vec sutradan raspada (tzv."obogaceni"), vec treba birati crni, razani ili sa heljdom. Tako|e se preporucuju razne vrste makrobiotickih proizvoda jer dugo ostaju svezi. Ljeti se kao najbolja pokazala pogaca bez kvasca. Jeste tvrda ali mnogo dugo traje. Bitno je i pakovanje hljeba za transport. Posto hljeb u sebi sadrzi neku kolicinu vlage brzo ubudja, ako se drzi stalno zatvoren. Tada imamo hljeb sa penicilinom koji moze dovesti do tezeg trovanja. Ovo se moze izbjeci tako da se hljeb stavi u deblju papirnu kesu koja upija vlagu, a to se stavi u najlon kesu. Ako se pod prstima osjeti da je hljeb spolja vlazan potrebno ga je ostaviti neko vreme van kese (i na suncu). Koriscenje dvopek je bolje rjesenje, malo skuplje i bitno je da se ne navlazi.

Mljecni prizvodi su vazne namirnice i sadrze veliki broj minerala i vitamina. Jedina mana je sto su lako kvarljivi. Poslije konzumiranja mlijeka organizam trazi tecnost zbog povecane kolicine soli, pa ga treba konzumirati u popodnevnim satima. Ne preporucuje se osobama sa slabim zelucem. Dugotrajno mleko se moze nositi kada nisu visoke temperature, ali ipak postoji opasnost od trovanja. Kiselo mlijeko i jogurt mogu dugo opstati u ispravnom stanju na nizim temperaturama. Mana tecnih i kasastih mljecnih proizvoda je u nacinu transporta, i cesto se desava da pakovanje pukne. Manje kvalitetni prizvodi su razne vrste sireva koji se lakse transportuju bez opasnosti da nam pokvare uzitak. Najbolje rjesenje je nositi mlijeko u prahu. Lako se rukuje sa njim i moze se napraviti zeljena koncentracija. Nemojte ga rastvarati u toploj vodi jer cete imati masu grudvi i grudvica. Zato se mlijeko prvo rastvori u malo hladne vode, izmjesa da se razbiju grudve, a potom se dodaje potrebna kolicina vode.

Meso igra vaznu ulogu jer je materijal od koga se obnavljaju celije i grade nove. Obicno nosimo preradjevine koje cesto nisu kvalitetne za nasu ishranu, lako su kvarljive i lose se vare jer sadrze previse konzervansa-nitrita. Bolje je u domacoj radinosti pripremiti ovu namirnicu jer tada znamo sta jedemo. Komade mesa treba prvo isprziti . U rerni zagrijati teglu i u tako vrelu posudu staviti meso, a preko toga sipati vrelu mast. Ovako pripremljena namirnica sigurno moze dugo ostati upotrebljiva i ovo je stari recept iz seoskih domacinstava kada nije bilo frizidera i zamrzivaca.

Masti cine sastavni deo mesnih prera|evina koje nosimo. Neophodne su mada cesto stetne jer rastvaraju vecinu vitamina i dugo se vare. Dijele se po porjeklu na biljne i zivotinjske masnoce. Najcesce nosimo majonezu i margarin. Obje namirnice se lako vare i dosta su kaloricne, s tim sto margarin ima prednost jer sadrzi i nekoliko vitamina. Ne treba nositi margarin obogacen mlijekom (tzv."soft") jer se na ljetnjim temperaturama lako pokvari.

U zimskim uslovima moze se nositi i kajmak. Povrce je puno korisnih vitamina i minerala neophodnih za metabolicke procese. Posto ima veliku tezinu u svjezem stanju nije zgodno za nosenje, vec se nosi u susenom obliku. Prije polaska na turu stavi se odredjena kolicina susenog povrca u sud i sipa dosta vode. Kada se vratimo sa uspona povrce je spremno za kuvanje, a kao dodatak moze posluziti kocka koncentrovane supe. Mnogi ne znaju da se izgubljena so iz organizma najbolje nadokna|uje upravo sa pripremljenom koncentrovanom supom. Ukoliko smo toliko iscrpljeni da dobijamo drhtavicu misica uzima se komadic koncentrata supe sa komadom hleba i to se pojede sa dosta tople vode. Oporavak je skoro trenutan. Poslije naporne ture po povratku u logor ne treba odmah jesti vec se ispruziti najvise pola sata. Vidno osvjezeni pristupamo pripremanju jela koje treba da bude obilno.

Zna se da svaki planinar na put nosi nekoliko glavica crnog i bjelog luka, a poneko i svezu zelenu papriku. Mnogi zaboravljaju da se isto tako moze nositi i manja glavica kupusa. Ne treba ga sjeci vec se samo spoljni listovi kidaju i konzumuraju. On se sporo susi pa ostaje dugo svjez, pun je minerala i vitamina i djeluje jako prijatno. U proljece se mogu nositi rotkve (crvene i bjele). Sargarepa je povrce koga ima tokom cjelog leta.Paradajz se tesko transportuje i lako je kvarljiv, pa se moze nositi samo manja kolicina (do 1 kg) koju treba prvu pojesti.

Voce je potrebno organizmu ali je vrlo kabasto za nosenje i vrlo kvarljivo. Eventualno se moze ponjeti nesto jabuka, koja narandza ili limun. U principu je bolje ponjeti praskaste napitke ili cajeve u vidu praha sa ukusom voca koji nam pomazu da za vrjeme boravka u planini "zavaramo" svoj organizam. Posto u planini ne ostajemo mjesecima, tih nekoliko dana mozemo izdrzati bez voca, ali svakako treba ponjeti surogate u vidu tableta C vitamina i Oligovita. Suseno voce se takodje preporucuje prvenstveno zbog probave.

Seceri u vidu raznih preradjevina se obavezno nose. Na prvom mjestu je (mljecna) cokolada koja sadrzi secer koji pak trazi vodu. Preporucuje se cokolada za kuvanje koja ima manji postotak secera i bogatija je zeljezom. Najbolji je med jer sadrzi sve vitamine i minerale neophodne za organizam, dugo se vari pa ga treba konzumurati u popodnevnim satima. Sa zutim secerom treba zasladjivati cajeve, jer sadrzi dosta minerala.

Napitci su vec na neki nacin spominjani. U principu je najbolja voda sa eventualno dodacima. Preporucuje se i caj koji ne treba nositi od kuce jer se razlicito ljekovito bilje vec nalazi u prirodi. Za efikasan oporavak dobro je skuhati i kakao koji brzo vraca snagu jer je pun zeljeza i minerala.

Vazno je zapamtiti :

1.      Obratiti paznju na pravilno montiranje satora sa postavljanjem zastitnog sloja. Pre toga proveriti gde se sator postavlja da kojim slucajem to ne bude iznad mravinjaka, ostrih kamenih ivica, neravnog terena i sl.

2.      Prilikom spavanja obavezno koristiti podmetac. Ukoliko ga nemate, moze posluziti i dio odjece koju postavite ispod vrece za spavanje.

3.      Voditi racuna da sator ne bude blizu neke vatre, kako vjetar ne bi nanjeo zar.

4.      Obavezno osusiti sator posle padavina. Ukoliko se to ne moze obaviti odmah, onda to uciniti kod kuce odmah po povratku, jer u suprotnom ce se sator uplesnjaviti ako je ostalo i malo vlage.

5.      Opremu u rancu pakovati u najlon vrece, jer je to najbolja zastita ukoliko ranac ovlazi.

6.      Na svaku turu poneti svijecu i bateriju sa rezervnim uloskom i lampicim (mikrosijalica).

7.      Od neophodnih stvari za prvu pomoc ne treba zaboraviti hanzaplast, pakovanje zavoja, gazu, jod, tablete protiv bolova i temperature (analgetici, andol, aspirin), zilet ili neki ostri nozic.

8.      Ukoliko raspolazete sa malim brojem presvlaka, perite ih i susite u svakoj pogodnoj prilici (odnosi se na duze boravke).

9.      Slično je i kada hodate po kisi a nemate zastitu, krecite se svo vrijeme. Presvucite se tek kada stanete.

10.  Na putovanje ponesite neophodnu dokumentaciju (licnu kartu i zdravstvenu knjizicu.

11.  Obavezno nositi rezervnu obucu.

12.  Jedan od obaveznih detalja opreme su i zastitne kreme i naocare za sunce.

13.  Ako su u pitanju veliki napori, ponesite vitamine (preporučujem multivitamine) i hranu koja sadrzi nešto više glukoze (cokolada, suvo grozdje) koji će vam posluziti kao dodatak u ishrani i pomoci u brzem oporavku.

14.  Obavezno vodite racuna da kod sebe imate dovoljno vode.

15.  Fotoaparat sa filmom je jos jedna od stvari koja bi trebalo da vam se nade pri ruci. Ukoliko ga zaboravite, mozete ostati bez dragih uspomena. U lucaju da ga nemate ili niste ponijeli, vodite bar dnevnik aktivnosti.

16.  Prije odlaska u nepozate predjele dobro se raspitajte o pravcu vaseg kretanja, informacije od seljaka i mjestana vrlo cesto mogu biti neprecizne. Dobro je imati kompas i kartu predjela u kome se nalazite.

17.  Ni u kom slučaju ne dozvolite da vase smeće ostane rasuto po prirodi. Ubacite ga u kesu i nosite ga do prvog mjesta sa kontejnerom. Ukoliko niste spremni na to, ne možete biti član planinarskog društva, Prijatelja Prirode sigurno ne.

18.  Za svaku jacu turu pripremite se i fizicki i psihicki, a obavezno sa sobom ponesite dobru volju za pjesacenje, penjanje i druzenje, kao i za ostale aktivnosti.

19.  Strogo vodite racuna gde cete paliti vatru. Ukoliko ste to ucinili, vise puta provjerite da li je ugasena prije nego sto napustite mjesto gde ste boravili.

 

 

Pocetna stranica